OSVOJI SHOPPING U VRIJEDNOSTI OD 3000 KN – DOBITNICI

Nagradni natječaj gdje ste se mogli prijaviti na newsletter City Centera one i osvojiti priliku za nevjerojatan shopping je završen.

Sve što ste trebali učiniti je prijaviti se na newsletter City Centera one i pokazati svoju kreativnost. Naime,  14. lipnja putem maila primili ste nagradni zadatak, a potom slijedili upute koje su vas vodile na korak do super shoppinga u omiljenom shopping centru. Čekaju vas sjajne nagrade: prva nagrada iznosi 3.000 kuna, druga 2.000 kuna, a treća 1.000 kuna.

Sretni dobitnici su:

Ljiljana Štajduhar – 3000 kn poklon bonova

Ima nas 5 i svima sve kupujem u Zari.

Ok, bolje ovako napisati – ima nas 5 i skoro svima sve kupujem u Zari. “Skoro” sam ja kako to redovito biva među mamama koje nemaju ludu plaću niti muža s ludom plaćom.

Zvuči pomalo utopijski jer realno gledano nemam novaca oblačiti nas sve tamo, ne po redovitim cijenama, no sniženja su sjajna stvar!

Zapravo se pojavila jedna cijela “skoro sam si kupila” ženska “mama” populacija. To su gotovo redovito one mame koje će uredno napuniti košaricu u web shopu na onoj zadnjoj i finalnoj rasprodaji…odnosno držat će tu istu košaricu tjednima prije punu znajući da još nije ona prava i prihvatljiva rasprodaja u kojoj možeš kupiti traperice za 39,90 kn.

Svaki dan ćeš škicnuti u tu košaricu i bespomoćno gledati kako komad po komad odjeće ili cipela odlazi nadajući da će makar nešto što želiš za klince preživjeti do onog velikog dana. Naravno, činjenica da si nešto strpala u košaricu ne znači da si to i rezervirala. To je više kao jedan mali podsjetnik što bi htjela, a ne možeš.

No, nema veze – majčinstvo na neki način prilično pomakne vlastite želje, pa čak i stvarne potrebe jer eto – djecu treba spremiti za školu, mali treba cipele, veća hoće ruksak, najmlađa kaže da ne treba ništa, a treba sve jer ne želi nositi sestrino….doduše, tu joj pomaže i krivo godišnje doba rođenja i premala razlika među njima, no kako god……ljeto je doba kada većina prosječnih mama kupuje stvari za klince.

U nekom tom shopping zanosu bezobrazno sam u moju Zara košaricu stavila čizme…..zamisli sebičnosti, čizme za mene! U početku to ni nije bila neka stvarna želja da ih kupim, one su samo bile u rangu da bi ih bilo fora imati jer  niti su bile na sniženju niti su mi realno trebale….”samo” su mi se sviđale. No kako se to često dogodi – što više gledaš, to više i želiš. A bogme sam ih se nagledala – stajale su na početku moje košarice u koju sam svakodnevno škicala u nadi da su cijene konačno pale. Ne za moje čizme – djeca su trebala jakne.

I “moje” čizme su se našle na sniženju. Htjela sam to, a i nisam. Po realnoj cijeni ih nisam ni mogla kupiti, pa nisu predstavljale opasnost, no počele su se snižavati iako još uvijek preskupe. Kako je njihova cijena padala, nestajali su i brojevi. Dobila sam svoju jutarnju misiju – svako jutro pogledati da li su još tamo. Htjela sam da moj broj nestane da ih već jednom prekrižim s moje liste želja kako bih mogla nastaviti normalno i neopterećeno živjeti. I to se vrlo brzo dogodilo – mog broja je nestalo, a ubrzo i svih ostalih. To je istovremeno bila i tuga i olakšanje. Još su neko vrijeme ostale na mojoj listi u nadi da će se moj broj nekim čudom ponovno pojaviti…doduše, ni sama ne znam zato sam to željela jer znam da ih ni tada ne bih kupila jer su mi još uvijek bile preskupe, no valjda samo to neko neobjašnjivo i mazohističko nadanje, no ne bih znala reći konkretno čemu.

Finalno sniženje je konačno stiglo, od 3 praćene jakne su preživjele jedna stvarno željena za najmlađu, te jedna kompromisna jakna za najstarijeg uz naravno osobno preuzimanje u City Centeru East.

Paket pokupljen i prije samog izlaska iz trgovine s desne strane na podu, posve slučajno i neočekivano vidjela sam moje čizme! Nisam vjerovala da u mojim godinama mogu doživjeti da mi srce počne lupati zbog ovakvih stvari. Odlazim do te police, grabim čizme i kada ono broj 37! Nevjerojatna želja za čizmama se ponovno probudila i vrlo brzo sam se zatekla kako poput muhe bez glave jurcam okolo buljeći u pod i tražeći moj broj. Ne samo moj broj već i moj model čizama.  I jednom da mi se u životu dogodi nešto dobro. Nešto dobro za mene. I zapravo se osjećam prilično nezahvalno sada pišući o tome jer bi vjerojatno ovakva priča nekoj mami koja možda nema za režije ili hranu zvučala prilično iritantno, no s druge strane svjesna sam i toga da se puno mama toliko odriče kako bi svi ostali imali i pritom nimalo ne misli na sebe. Ja sam jedna od tih i u tom trenutku te čizme za mene bile jako velika stvar. U cijeloj trgovinu bilo je još 3 para mojih čizama – 2 x broj 37 i jedne broj 41. To su bile moje čizme, za 199,00 kn.  I baš volim te čizme. To je prvi put nakon dugo vremena da sam si kupila nešto što sam si baš jako željela. To je bio stvarno jedan dobar dan!

 

Tamara Čavlović – 2000 kn poklon bonova

Dakle, na pitanje “Koju sam najdražu stvar kupila u City Center One” moj odgovor je: jakna. Da, Espritova jakna. Iako tim odgovorom riskiram ovaj dobitak,svejedno mi je to bio najdraži kupljen predmet. Naime,tada je trajala nagradna igra u kojoj ste dijelili karte za koncert Olivera Dragojevića i njegovih velikih 70! Dok sam čekala muža da obavi svoj dio shoppinga, stajala sam taman isred plakata koji je najavljivao nagradnu igru. I držim taj račun u ruci…i mislim si: zašto ne? Ionako me ništa ne košta da probam.

I probala sam…i dobila! 🥳

Otišli smo na koncert nas dvoje,moj on i njegova ja. 🥰

Ništa ali ništa u tom trenutku nije moglo zamijeniti taj osjećaj kada sam vidjela njegove suzne oči na Oliverove prve tonove svevremenskih pjesama uz koje smo odrasli.

Dvoranom se orio jedan glas,atmosfera je bila romantična i sjetna. Srca ispunjenog ljubavlju pjevušili smo svaki ton koji se prolijevao punom dvoranom. To je bio zadnji Oliverov koncert na kojem smo bili. Nikad prežaljeni Oliver…ali njegove pjesme žive i dan danas i živjet će u nama i sa nama još jako,jako dugo. CD je spreman u autu i svaki puta kada negdje putujemo on je obavezan suputnik svih naših putovanja.

I hvala vam na tome! ❤️

 

Alen Junašević – 1000 kn poklon bonova

Zlatarna Zaks je bila glavna u mojoj priči. 🙂 Upoznao sam svoju današnju ženu sasvim slučajno u gradu, zaljubio sam se preko ušiju, a onda je ona preselila u Vrbovec zbog posla. Svaki petak poslije posla sam putovao iz Nove Gradiške do Vrbovca kako bi ju vidio. A onda sam jedan petak vozio autocestom, slagao misli i shvatio to je to, bit će moja zauvijek! City mi je bio najbliži za moj naum, skrenuo sam i skoknuo u City Center East i potražio zlatarnu. Naletio sam na Zaks gdje mi je ljubazna prodavačica  pomogla u odabiru savršenog prstena za moju dragu. Kupio sam prsten, sjeo u auto i krenuo mozgati kako ću ju zaprositi. Imao sam 20 – 30 minuta razmišljanja, a onda je stigla tabla Vrbovec, a ja ništa pametno nisam smislio. Preznojio sam se 10 puta u tih nekoliko minuta, sto misli mi je prošlo kroz glavu… Jel žurim, što ako kaže ne, gdje ćemo živjeti, udaljeni smo 150 km, a poslovi 200 km, hoće li joj odgovarati prsten, kako se to uopće kupuje; mjeriš li curi prste u snu!? Da ste mogli ući u moj mozak u to vrijeme, imali bi dobru komediju. Hehe

Stigao sam kod nje sav znojan, ugledao ju i sva pitanja su pala u vodu. Došlo mi je u toj sekundi da jednostavno kleknem pred nju i pitam ju hoće li se udati za mene, ali u tom trenutku izleti njezina prijateljica s kojom ćemo se neplanirano družiti taj vikend… Hm, sav znoj i trema, a morao sam prosidbu odgoditi… Idući vikend bio sam spreman, osmislio sam kako ću ju zaprositi. 🙂 Stavio sam prsten na suvozačevo mjesto koji sam provozao po svim našim zajedničkim mjestima, a onda sam taj kratki video ubacio u film koji smo trebali gledati. I došao je novi vikend, ja sam pripremio film, odnosno zaruke, ali taj vikend nismo gledali filmove jer je bilo lijepo vrijeme pa smo išli na izlet u Zagreb, a poslije u šoping u City East. Prođe još jedan vikend, ali i idući je bilo sunčano, a onda sam se krenuo moliti Bogu da padne kiša jer sam polako ludio… I došao je napokon kišni vikend, sav sam uzbuđen pustio film koji sam pripremio. Legli smo u krevet i krenuli gledati komediju. Nakon dvije minute komedije krenuo je moj video. Zastala je u čudu, rasplakala se, a onda sam kleknuo i zaprosio ju. Kao što već znate, rekla je DA!

Danas je ona moja žena, ali i majka mojoj curici. Vjenčali smo se 7 mjeseci poslije, ali nažalost nismo kupili vjenčano prstenje u Zaksu. Zaručnički prsten žena može nositi još uvijek jer sam kupio veći  (naravno da nisam pogodio veličinu tada), a vjenčano prstenje ne nosimo. Mojoj ženi je malen, a ja sam ga izgubio dok sam trtario ispred fakulteta s djetetom dok je žena polagala ispit.

Prsten nismo nikad našli, ali s ovom nagradom bi svakako kupili odgovarajuće prstenje u Zaksu,  da nas spaja do kraja…

Da zaključim, najdraža stvar koju sam kupio u životu  je u City Centru one zaručnički prsten! <3

Pravila natječaja pročitajte ovdje.